Nacija uzdiše, navijači čupaju kosu, a loptu u mreži reprezentacije BiH kada je u nogama Ermedina Demirovića jednostavno – neće pa neće!
Kada obuče nacionalni dres, napadač Stuttgarta kao da navuče neviđeni maler. Ziceri koje u Bundesligi rješava zatvorenih očiju pretvaraju se u nevjerovatne promašaje, a statistika od samo nekoliko golova na preko 40 nastupa izgleda poražavajuće za igrača takvog kalibra.
Dok dio javnosti opravdano gubi strpljenje i traži svježu krv na klupi, selektori se ne kockaju – Demirović je zakucan u startnoj postavi. Zbog čega? Odgovor ne leži u golovima, već u suboj taktičkoj brutalnosti i detaljima koje prosječan gledalac pored malih ekrana često ne primjećuje.
Evo tri ključna i neoboriva argumenta zašto je popularni Demi „nedodirljiv“:
1. Presing mašina koja „jede“ protivničke stopere
Moderni fudbal ne trpi statične napadače, a Demirović je prototip modernog ratnika. Njegov radijus kretanja je nestvaran. On je taj koji prvi kreće u pritisak na zadnju liniju rivala, ulazi u hrvačke duele, skkače, uklizava i troši energiju protivničkih defanzivaca do besvijesti. Za ekipu koja se često brani ili igra protiv moćnijih selekcija, napadač koji sam drži tenziju na stoperima zlata vrijedi jer brutalno rasterećuje naš vezni red.
2. Džekin najbolji sluga i „prljavi posao“ koji niko ne vidi
Dok god je Edin Džeko udarna igla našeg tima, njemu je potreban partner spreman na vrhunsku žrtvu. Demirović je taj koji obavlja najprljaviji posao na terenu. On odvlači dvojicu čuvara na leđima, otvara prostor i prima udarce kako bi Džeko dobio onaj ključni metar prednosti u šesnaestercu. Ermedin svjesno žrtvuje svoju ličnu statistiku i golgeterski ego za dobrobit tima – a to selektori cijene više od svega.
3. Elitni bundesligaški renome se ne drži na klupi!
Može li reprezentacija poput Bosne i Hercegovine sebi priuštiti luksuz da na klupi ostavi napadača koji je upravo iza sebe ostavio brutalnu sezonu u Bundesligi? Sa 12 golova u dresu Stuttgarta, Demirović je bio jedan od ključnih faktora senzacionalnog plasmana u Ligu šampiona. Igrač sa takvim elitnim klupskim rejtingom, pobjedničkim mentalitetom i autoritetom jednostavno mora biti na terenu. Njegovo prisustvo unosi strah u kosti protivnicima, bez obzira na trenutnu reprezentativnu krizu.
Na kraju, Demirović ne igra za reprezentaciju zbog onoga što piše na semaforu pored njegovog imena, već zbog svega onoga što „odere“ između dva kaznena prostora. Njegov pozitivan govor tijela, fanatična borbenost i karakter lidera čine ga nezamjenjivim. Maler će proći, blokada će pući, a do tada – Ermedin je motor bez kojeg ova mašina ne može da upali!
