Kada površno pogledate brojke, matematika će vam reći da je 19. mjesto iz Brazila 2014. godine bolji rezultat od 29. mjesta na tek završenom Mundijalu.
Međutim, fudbal se nikada ne smije čitati samo kroz suhu statistiku. Kada ogolimo format takmičenja, pritisak i sam učinak na terenu, istina je potpuno drugačija: Bosna i Hercegovina je upravo ostvarila svoj najveći fudbalski uspjeh u historiji.
Evo zbog čega je ovaj rezultat zreliji, teži i neuporedivo veći od onog iz 2014. godine.
Probijena je psihološka barijera: Dočekali smo nokaut fazu!
Najveća razlika leži u tome gdje je takmičenje za nas završilo. U Brazilu 2014. godine, reprezentacija je spakovala kofere već nakon grupne faze. Pobjeda protiv Irana u poslijednjem kolu bila je pirova – popravila je utisak i plasman na papiru (19. mjesto), ali nas nije spasila preranog povratka kući.
Ovaj put, na Mundijalu sa 48 reprezentacija, Zmajevi su uradili ono što generacija iz 2014. nije uspjela – preživjeli su grupnu fazu i plasirali se u šesnaestinu finala! Igrati utakmicu na ispadanje, osjetiti tenziju nokaut faze Svjetskog prvenstva i stajati rame uz rame sa 32 najbolje selekcije koje su prošle prvi filter, uspjeh je koji nadilazi puko skupljanje bodova u grupi.
Nemilosrdna konkurencija i novi format
Mundijal u Brazilu igrao se u “starom”, komfornijem formatu od 32 ekipe. Danas, sa 48 reprezentacija na smotri najboljih, put do uspjeha je znatno kompleksniji.
Proći grupu u sistemu gdje nema mjesta za kalkulacije i gdje svaka greška u novoj dinamici turnira znači eliminaciju, zahtijevalo je nevjerovatnu takmičarsku zrelost. Završiti kao 29. na planeti u konkurenciji 48 najboljih, nakon što ste osjetili slast prolaska dalje, ima daleko veću specifičnu težinu nego biti 19. među 32 ekipe, a ispasti odmah na startu.
Emocija protiv zrelosti
Generacija iz 2014. godine, predvođena Safetom Sušićem, Edinom Džekom, Zvjezdanom Misimovićem i Vedadom Ibiševićem, imala je strašan individualni kvalitet i ostaće upisana u istoriji kao “prva”. Ona nosi posebnu vrstu emocije jer je probila led.
Međutim, ova današnja Bosna i Hercegovina pokazala je nešto drugo – turnirsku žilavost i zrelost. Nismo umirali u ljepoti, ali smo naučili igrati na rezultat. Izdržati pritisak proširenog prvenstva, proći grupu i upisati se među besmrtne koji su igrali eliminacionu fazu Mundijala, postavlja potpuno nove, istorijske standarde za naš fudbal.
Zaključak je jasan: 2014. godine smo bili turisti koji su prerano završili ples, uprkos solidnom 19. mjestu. Danas, sa 29. mjestom u džepu, kući se vraćamo kao ekipa koja je preživjela prvu rundu i dokazala da pripada elitnom društvu nokaut faze. I zato, kapa dolje – ovo je najveći uspjeh u istoriji bh. fudbala!
