data-nosnippet>
“Od prijatelja neka me čuva Bog, jer se za neprijatelje brinem sam.”
Ta poslovica, koju je Maxi Lopez, tada u braku s Wandom Narom, iskusio u ljeto 2013. kada je na svoju jahtu pozvao prijatelja Maura Icardija, uznemirava nas i na putu prema Bosni, jer nam je pamćenje puno “šala” bivših prijatelja, piše Gazzetta dello Sport u osvrtu na slavlje italijanskih reprezentativaca nakon što je Bosna i Hercegovina u raspucavanju penala izbacila Vels iz baraža za Svjetsko prvenstvo.
“Karl-Heinz Schnellinger, zvani Volkswagen, odigrao je 222 prvenstvene utakmice za AC Milan bez postignutog gola, ali je izjednačio u 90. minuti Italija–Njemačka i natjerao nas u legendu. Godine 1982, Falcao, kralj Rome, zaplašio nas je, ali nam nije naudio.
Godine 1986, međutim, Michel Platini, “Le Roi” u crno-bijelom, poslao nas je kući iz Meksika. Godine 1990. Claudio Caniggia, nakon sedam godina u Serie A, provukao je svoju plavu kosu između rukavica Waltera Zenge i ugasio naše “Magične noći”, nastavlja italijanski sportski list.
“Mali” Dunga, sa šest sezona u Italiji, postigao je posljednji brazilski penal u finalu 1994. Zlatni gol Peružanca Ahn Jung-hwana zadao nam je još jednu korejsku noćnu moru 2002. Karate-udarac Zlatan Ibrahimovića slomio nam je Evropsko prvenstvo 2004”, podsjećaju Italijani.
Makedonac Aleksandar Trajkovski (Palermo FC) vitez je druge Apokalipse. Na kraju ove “Spoon River” priče o nezahvalnosti, kako da se ne bojimo Edin Džeko, bivšeg prijatelja sa 152 gola u Italiji? Ima 40 godina, ali gol protiv Velsa vrišti njegovom mladošću.
Nije ga trebalo provocirati. A ipak su Federico Dimarco, Pio Esposito i Guglielmo Vicario, koji očito nisu učili međunarodnu diplomatiju od Henryja Kissingera, smatrali pametnim pokazati euforiju zbog mogućnosti da igraju protiv Bosanaca. Možda su oni i euforičniji, s obzirom na prvo poluvrijeme u Bergamu.
Sigurno je da ćemo u Zenici naći pakao. Pomalo tužno: slaviti jer si izbjegao Vels, a ne Brazil iz ’58. Bi li to učinili Roberto Baggio i Paolo Maldini”, zaključeno je.
