data-nosnippet>
Emotivni i dramatični trenuci obilježili su kraj jedne velike ere. Vahid Halilhodžić oprostio se od trenerske karijere na najteži mogući način – ispadanjem njegovog Nantesa iz francuske elite i potpunim kaosom koji su navijači režirali na terenu. Legendarni bh. stručnjak, poznat po svom nepokolebljivom karakteru, u suzama je i pod zaštitom osiguranja otišao u mirovinu, ostavljajući iza sebe prizore koji će se dugo pamtiti.
U nastavku donosimo kronologiju dramatične večeri i osvrt na veliku karijeru popularnog Vahe.
Od ovacija i porodičnih suza do potpunog haosa
Sve je počelo izuzetno emotivno. Prije samog početka susreta protiv Toulousea, igrači i stručni štab napravili su špalir kako bi odali počast Halilhodžiću. Na centru terena dočekali su ga sin i dvoje unučadi, što je izazvalo lavinu emocija kod bh. trenera. Cijeli stadion, uključujući i najvatrenije domaće ultrase, skandirao je njegovo ime i ispratio ga ovacijama.
Međutim, idila je trajala kratko. Već u 22. minuti susreta navijači Nantesa, frustrirani činjenicom da je klub ispao u Ligue 2, probili su ogradu i utrčali na teren u namjeri da se obračunaju s igračima. Dok je sutkinja Stephanie Frappart panično slala ekipe u svlačionicu, Vaha je odbio pobjeći.
Suočavanje s huliganima i povratak u ratne dane
Halilhodžić je ostao sam na terenu i direktno se suprotstavio maskiranim huliganima koji su ganjali igrače. Ušao je u žestok verbalni sukob s njima, pokazujući hrabrost koja ga je krasila cijelog života. Kada su zaštitari dotrčali kako bi ga sklonili na sigurno, Vaha im je poručio:
“Bio sam u ratu, ovo je ništa!”
Tek nakon dugog nagovaranja, osiguranje ga je doslovno odvuklo s terena. Kamere su ga kasnije snimile u svlačionici kako plače, duboko pogođen činjenicom da se njegova velika sportska priča završava na ovako ružan način.
Vahina poruka: Ponosan na porodicu, posramljen zbog ispadanja
Nakon što su se strasti donekle smirile, vidno utučeni Halilhodžić obratio se francuskim medijima i detaljno opisao kroz šta je prolazio tokom večeri:
“Šta mogu reći? Ovo je nešto… Vrlo je ozbiljno. Klub je već ispao u Ligue 2, a večeras se ova dramatična situacija pogoršala. Klub će biti sankcionisan, to je sigurno. Tužno je, nemam drugih riječi. Ovo je moja posljednja utakmica. Pripremio sam ekipu za pobjedu. Dobro smo započeli utakmicu i volio bih da sam ovdje završio pobjedom. Za našu čast, za naš ponos, da završimo na pozitivnoj noti. Ali ono što se dogodilo, kao što ste vidjeli, dogodilo se. Otišao sam vidjeti neke muškarce koji su nosili fantomke. Ispred mene je bilo puno ljudi, a onda me zaštitar nosio… Ono što su učinili nije bilo ispravno. Razumijem da su nesretni, frustrirani. Ali ne ovo…”
Ipak, poseban emotivni trag na njega ostavio je gest kluba i navijača s početka utakmice:
“Bio sam istinski dirnut. Vidjeti sina, s unucima, duboko me dirnulo. To je nešto što nisam mogao zamisliti. Da cijeli stadion plješće, da skandira moje ime, to je za mene prava nagrada. Jako me sram zbog tog ispadanja. Nisam uspio. Duboko me dirnulo. Ova počast je najveća nagrada koju neko može dobiti. Vrlo je rijetko da treneri koji ne postignu željene rezultate dobiju takvo priznanje. Dao sam sve što sam mogao. Kao trener i kao čovjek.”
Neraskidiva veza s Nantesom i Mostarom
Ovakav kraj donosi i veliku dozu sportske nepravde, jer je Halilhodžić istinska legenda Nantesa. Tokom pet igračkih godina u ovom klubu, Vaha je odigrao 192 utakmice, postigao čak 112 golova, dva puta bio najbolji strijelac francuskog prvenstva i vodio tim do naslova prvaka.
Nakon blistave igračke karijere vratio se u rodni Mostar, gdje je dočekao početak rata u Bosni i Hercegovini, tokom kojeg je bio i ranjen. Upravo iz tog teškog životnog perioda crpio je snagu i prepoznatljivi inat koji je pokazao i u svom posljednjem trenerskom nastupu na francuskom terenu.
