Nakon odličnih partija u prvenstvu i dva postignuta gola na Svjetskom prvenstvu u dresu Bosne i Hercegovine, očekivao se transfer u neki od evropskih velikana. Umjesto toga, mladi bh. napadač završio je u redovima novog turskog prvoligaša Corum FK.

Vlasnik Slovan Libereca, Ondrej Kania, u podkastu Kudy běží zajíc otvoreno je i bez dlake na jeziku ispričao pozadinu jednog od najhaotičnijih transfera ovog ljeta.

Otac, 150 “agenata” i pravne prijetnje

Prema Kaniovim riječima, Liberec nije kriv što Mahmić nije završio u klubovima poput Celtica, Salzburga ili Basela, već potpuni haos oko njegovog zastupanja:

“Mislim da Ermin uopće nije znao ko ga zastupa. Sve je režirao njegov otac

 Sportske direktore po Evropi zvalo je po sedam ili osam različitih mešetara. Na kraju ga je po Evropi nudilo vjerovatno 150 ljudi.”

Mahmić je u februaru potpisao dvogodišnji ekskluzivni ugovor s jednom od najvećih svjetskih agencija.

Kada su shvatili da ga desetine neovlaštenih agenata nude okolo, povukli su se i najavili tužbe.

 Zbog haosa s agentima i odlukama Mahmićevog okruženja, propali su poslovi s Toulouseom i Baselom. 

“Sam igrač je odbio Francusku, a i u Švaiarsku nije htio ići.

Da je otišao u Basel, razbio bi njihovu ligu i za godinu otišao za 20 miliona eura”, ističe Kania.

Šta je bila istina o ponudama?

Priče o ponudama od deset miliona eura ili interesovanju iz Serije A i Bundeslige Kania je nazvao medijskim napuhavanjem. Zvanične ponude poslali su samo belgijski St. Truiden i švicarski Basel.

Kania je lično putovao u Glasgow, a početna cijena bila je šest miliona eura uz dva miliona kroz bonuse, kao i spremnost Libereca da spusti cifru samo da se posao završi.

Mahmić je na kraju otišao u Tursku na posudbu s pravom otkupa, što je za Liberec finansijski odličan posao s obzirom na to kako su se stvari razvijale.

“Ako to izdrži mentalno, napravit će ogroman transfer”

Iako je izbor kluba iznenađenje za mnoge, prvi čovjek Slovan Libereca vjeruje da ovo nije kraj Mahmićevog puta prema vrhu.

“Ako to izdrži mentalno, mislim da već za godinu dana može napraviti ogroman transfer.

Njegovo ime, njegov otac i armija njegovih ‘agenata’ sada su poznati svim klubovima u Evropi.

Najvažnije je da smo mi iz čitave priče izašli čistog obraza”, zaključio je Kania.

Na kraju je dodao i da su strasti s igračevim ocem ugašene uz izvinjenje putem poruka, te da je jedina preostala obaveza kluba da preveze Erminov automobil nazad u Liberec.

Zagrebačka delegacija sportske redakcije tportala stigla je na Grbavicu bez velikih navijačkih uloga. Istina, jedan od nas vatreni je navijač kluba sarajevskog proletarijata dok smo mi ostali manje ili više simpatizeri, a rezultat nam zapravo nije bio presudan. U Sarajevo nismo došli brojiti udarce, očekivane golove, progresivna dodavanja i ostale moderne nogometne parametre kojima danas pokušavamo matematički objasniti igru koja je najljepša upravo onda kada je nije moguće objasniti, piše Tportal.

A da budemo sasvim iskreni, ni sam nogomet nije ponudio mnogo toga zbog čega bismo ostali bez daha. Naprotiv, subjektivni je dojam da bi i Željezničar i Sarajevo u SHNL-u ove sezone vodili vrlo neugodnu i grčevitu borbu za ostanak. Tehničkih pogrešaka bilo je previše, ritam nije bio spektakularan, a onaj tko je na Grbavicu došao isključivo zbog vrhunskog nogometa vjerojatno se nije pretjerano nauživao.

Mi jesmo. I to jako.

Jer sarajevski derbi nije samo nogometna utakmica. To je jedan od onih sportskih događaja koje bi svaki čovjek koji tvrdi da voli nogomet barem jednom u životu morao doživjeti.

Nevjerojatna atmosfera oko stadiona

Dan smo počeli nekoliko kilometara dalje. Popili smo nekoliko kava na Baščaršiji, gdje smo bili smješteni, a zatim bez posebne žurbe krenuli prema Grbavici. Plan je bio jednostavan: prvo nešto pojesti, a onda se polako stopiti s masom.

Ta masa vrlo je brzo prestala biti samo masa.

Cijeli kvart disao je kao jedno. Okolni kafići bili su preplavljeni navijačima Željezničara, plava boja bila je posvuda, pjevalo se, nazdravljalo, slavio se klub i, naravno, koliko običaji velikih gradskih derbija nalažu, malo zadirkivao onaj drugi, omraženi susjed.

Alkohola sigurno nije nedostajalo, emocije su bile na vrhuncu, a rivalstvo golemo. Ipak, ni u jednom trenutku nismo imali osjećaj da situacija izmiče kontroli ili da će se ta silna energija pretvoriti u nešto ružno.

Upravo suprotno. Bilo je glasno, ludo, strastveno i potpuno nogometno. I tu se dogodilo ono zbog čega ovaj tekst uopće pišemo.

Premda su neka od mojih prvih nogometnih sjećanja vezana upravo uz Željezničar, teško bih prije ove srijede mogao reći da sam prema tom klubu osjećao išta više od simpatije. Kao dječak pamtio sam Nikolu Nikića, Harisa Škoru, Mehmeda Baždarevića, Radu Papricu, Edina Bahtića, Žvaku Baljića i ostale Švabine ‘ružne ljepotane’. Jedna od prvih velikih nogometnih tragedija koje pamtim bila je ona protiv Videotona, kao i slika Ivice Osima i Grbavice kojoj se u samo nekoliko trenutaka raspao san.

To su slike iz djetinjstva. A slike iz djetinjstva imaju tu nezgodnu osobinu da nikada do kraja ne nestanu.

Ipak, simpatija je jedno. Ono što vam se dogodi kada nekoliko sati provedete među ljudima kojima Željezničar nije hobi, razonoda ili sadržaj za vikend — nešto je sasvim drugo.

U jednom trenutku uhvatite sami sebe kako pjevate

Ne znam točno kada se to dogodilo. Vjerojatno nema ni smisla pokušavati odrediti taj trenutak.

Slušate ih kako pjevaju jednu pjesmu, pa drugu. Gledate koliko im znači svaki detalj, svaki izlazak igrača na zagrijavanje, svaki pogled prema tribini. A onda, u jednom trenutku, shvatite da nogom pokušavate uhvatiti ritam pjesme koju do prije sat vremena niste ni znali.

Grbavica ljudima radi upravo takve stvari.

Na stadionu je slika bila još snažnija. Mladi i stari, muškarci i žene, roditelji i djeca – svi na istom mjestu, svi potpuno unutra. Na Grbavici ne postoji promatrač. Ili ste dio toga ili niste.

Željezničar je, pritom, u velikim financijskim problemima. Ali dok ima ovakvu podršku, dok se na tribinama okuplja toliko mladih ljudi i dok klub u njima budi ovakvu emociju, ne treba strahovati za njegovu budućnost. Novac može riješiti mnogo toga, ali ne može kupiti ono što Željo već ima: Grbavicu i ljude koji ga nose onda kada mu je najteže.

Posebno nam je za oko zapela djevojčica od možda 12 ili 13 godina. Pjevala je baš svaku pjesmu. Ne samo refren, ne samo onu jednu koju svi znaju. Svaku. Gledala je starije navijače, pa teren, pa ponovno tribinu, s onom vrstom čistog oduševljenja koje je nemoguće odglumiti.

Djeca su najbolji detektor laži. Kod njih nema poza, nema potrebe za pripadanjem zato što je to moderno, nema kalkulacije. Ako dijete tako gleda na klub, onda znate da je to nešto što je naučilo osjećati mnogo prije nego što je naučilo objasniti.

A onda smo nekoliko redova dalje vidjeli dječaka od možda osam ili devet godina.

Na sebi nije imao dres neke aktualne zvijezde. Nije nosio ime igrača kojeg je TikTokov algoritam tog tjedna proglasio najboljim na svijetu.

Nosio je retro dres Ivice Osima. U tom jednom prizoru možda je bilo sadržano sve što Željezničar jest.

Dječak rođen desetljećima nakon najvećih Osimovih dana nosio je na leđima ime čovjeka koji je za ovaj klub bio mnogo više od igrača i trenera. Bio je njegova nogometna planina, njegov simbol i najveći autoritet. Ako je Grbavica Željin Olimp, onda je Ivica Osim njegov nogometni Zeus.

Već sama ta slika bila nam je dovoljna. A onda nam je njegova majka ispričala priču zbog koje je sve drugo na nekoliko trenutaka postalo potpuno nevažno.

Kazala nam je da je dječak dvije godine bio teško bolestan i da ga je kroz sve to nosila ljubav prema Želji.

Tu više nema mnogo prostora za pametovanje. Možete samo gledati tog dječaka dok mu klub zabija gol gradskom rivalu, vidjeti sreću na njegovu licu i naježiti se. Teško da sport može ponuditi nešto veće.

Ne zato što je Željezničar pobijedio gradskog rivala. Ne zato što je završilo 2:0. Ne zato što su osvojena tri boda.

Nego zato što u tom trenutku shvatite što sport nekome može značiti.

Starac je plakao kao dijete

Nogomet danas često pokušavamo objasniti svime osim emocijom. Novcem, tržištem, agentima, televizijskim pravima, algoritmima, transferima i milijunima. I prečesto oko njega gledamo onu najružniju vrstu toksičnosti – mržnju prema protivniku koja postaje važnija od ljubavi prema vlastitom klubu.

Na Grbavici smo te večeri vidjeli nešto sasvim drugo.

Vidjeli smo ljubav. Nesavršenu, bučnu, ponekad iracionalnu, ali potpuno iskrenu.

Nekoliko minuta prije kraja pogled nam je otišao prema starijem gospodinu. Željezničar je vodio, utakmica se bližila kraju, a on je plakao.

Nije pustio samo jednu suzu, plakao je bez zadrške. Od sreće.

Željo nije osvojio naslov prvaka. Nije izborio finale europskog kupa. Nije se nakon 40 godina vratio među najbolje klubove kontinenta. Pobijedio je Sarajevo u osmom kolu prvenstva.

I tom čovjeku je to u tom trenutku bilo dovoljno za sve.

Možda bi jednako plakao da je Željezničar osvojio Ligu prvaka. Zapravo, vjerojatno bi. Jer za emociju ne postoji ljestvica koja određuje koliko smijete biti sretni.

Željo je pobijedio. Samo je to bilo važno.

Taj čovjek zbog toga će sljedećeg jutra lakše ustati iz kreveta. Tjedan će mu biti malo ljepši. Netko će ga na poslu zadirkivati, a on će nekome uzvratiti. Pogledat će golove još nekoliko puta. Možda će ponovno zaplakati.

Nekome tko ne razumije nogomet to će izgledati potpuno besmisleno. Onome tko ga voli – savršeno logično. Zato se nogomet, uostalom, nikada nije igrao samo zbog rezultata.

I upravo zbog toga nam je Grbavica ostala pod kožom. Željezničar je, zapravo, jako lako zavoljeti. To se vidi i na njegovim igračima. Nogometaši koji su ovog ljeta stigli iz niželigaških klubova diljem Europe već urlaju u kameru provocirajući gradskog rivala dok španjolski trener David Muslera vodi navijanje na ogradi s Manijacima.

Došli smo na sarajevski derbi gledati Željezničar protiv Sarajeva, a otišli s osjećajem da smo nekoliko sati promatrali nešto mnogo zanimljivije: kako jedan klub živi u svojim ljudima.

U djevojčici koja zna svaku pjesmu. U dječaku koji nosi Osimov dres. U njegovoj majci koja zna što mu je taj klub značio kada je njihovoj obitelji bilo najteže. U starom čovjeku koji plače zbog pobjede u osmom kolu kao da mu je upravo uručen pehar prvaka Europe. I u tisućama drugih koji Željezničar nisu došli gledati. Došli su ga živjeti.

Možda smo zato, napuštajući Grbavicu, najmanje razgovarali o nogometu. Jer nogomet nije bio naročit. Ali sve ono zbog čega ga volimo – bilo je veličanstveno.

U prodaju je pušten ograničen broj ulaznica, a mogućnost kupovine u pretprodaji imali su svi navijači registrovani na BHFF.FANS platformi. Zbog izuzetno velikog interesovanja za utakmicu, a posebno imajući u vidu da će se Edin Džeko tom prilikom oprostiti od reprezentativnog dresa, u prodaju je pušten dozvoljeni kapacitet od 11.000 sjedećih mjesta.

Za utakmicu sa Poljskom u prodaji je ostalo još oko 20 posto raspoloživih ulaznica.

Napominjemo da svaki posjetilac, uključujući i djecu, mora posjedovati važeću ulaznicu za ulazak na stadion, a djeci mlađoj od sedam godina ulazak na stadion nije dozvoljen.

Pretprodaja je lansirana sinoć iza ponoći putem zvanične platforme Fudbalskog saveza BiH, a karte su rasprodate brzinom koja je iznenadila i same organizatore. Zvanična informacija o tome koliko je tačno ulaznica bilo dostupno u ovom prvom kontingentu za sada nije objavljena.

Za sve one koji nisu imali sreće u pretprodaji, nova prilika stiže uskoro. Redovna prodaja ulaznica zvanično počinje 14. septembra u 12:00 sati, a kupovina će se vršiti putem portala Event.ba.

Cijene pojedinačnih ulaznica za ovaj meč raspoređene su po tribinama:Zapadna tribina: 60,00 KM, Istočna tribina: 50,00 KM, Sjeverna i Južna tribina: 40,00 KM

Sudeći po početnom odzivu, očekuje se da će i preostali kapacitet stadiona biti rasprodat u rekordnom roku.

Mostarci su loše otvorili novu sezonu. Nakon šest odigranih kola na kontu imaju svega četiri boda, što je daleko od očekivanja na startu prvenstva.

Ni situacija u svlačionici, čini se, nije idealna. U javnosti se posljednjih dana spominjao i sukob na jednom od treninga, u kojem je učestvovao Bajrić, dok je kapiten Denis Hrkac iznenada nestao iz sastava.

Bilo kako bilo, Rahimiću je utakmica protiv Željezničara bila posljednja koju je vodio s klupe Veleža.

Mostarce već u nedjelju očekuje novi veliki izazov. Na stadion „Rođeni“ stiže Sarajevo, a Velež će u tom susretu predvoditi Rahimićev pomoćnik Darko Maletić.

Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine preuzet će ekipu, zasad nije poznato samo do kada.

Da li će Maletić biti samo privremeno rješenje ili će upravo njemu biti povjeren zadatak da pokuša preokrenuti sezonu Veleža, ostaje da se vidi.

Desni bek Newcastle Uniteda Amar Dedić izašao je na poluvremenu utakmice protiv Millwalla u trećem kolu Carabao Cupa zbog problema s ložom.

Jaissle je insistirao da je odluka bila samo mjera predostrožnosti, ali nije mogao potvrditi je li Dedić otklonio problem i hoće li biti spreman za narednu utakmicu Premier lige protiv Leedsa.

Jaissle je rekao:

„Kao što sam već rekao, ovakve stvari držim strogo povjerljivim. Nadam se da će i moje informacije ostati takve i da ništa neće procuriti.

Prije svega, riječ je o igraču i njegovom zdravlju. Ali, kao što sam već rekao nakon Millwalla, ne djeluje da je riječ o nečemu ozbiljnom.“

Trener Newcastlea barem ponovno može računati na Tina Livramenta, koji se vratio nakon povrede potkoljenice zbog koje je propustio Svjetsko prvenstvo. Dvadesettrogodišnjak je sredinom sedmice ušao u igru u drugom poluvremenu na stadionu The Den i prošao bez problema, a pritom je pokazao nekoliko vrlo dobrih prodora po desnoj strani.

Na pitanje o Livramentu danas, Jaissle je rekao:

„Drago mi je zbog njega što je sada odigrao 45 minuta na visokom nivou protiv snažnog protivnika, u teškim okolnostima, na gostovanju Millwallu.“

PSV ponovo nije uspio pobijediti u uvodnoj utakmici Lige prvaka, ali nije ni poražen. Trener PSV-a smatra da je utakmica bila izjednačena.

“Mogu živjeti s ovim rezultatom, mislim da je remi pravedan. Oni su bili bolji u prvom poluvremenu, mi u drugom. Ali s naše strane to danas nije bilo dovoljno dobro za pobjedu. Nije bilo više od toga. Nismo uspjeli izvršiti dovoljno dobar pritisak na njih.”

Izmjena Ricarda Pepija u završnici privukla je pažnju jer je time s PSV-ove strane izostala završna ofanziva. Bosz je objasnio svoju odluku.

„S ovim napadačem gotovo da ne stvarate prilike. Ali to nema nikakve veze s Pepijem. Njega treba uposliti, a Ricardo je vrlo malo puta doveden u situaciju da ugrozi protivnički gol.“

Bosz je obavio samo dvije izmjene od mogućih pet. Bajraktarević, primjera radi, nije dobio minute.

„Iskreno sam se bojao da ćemo, ako još više otvorimo utakmicu, a gotovo da više nismo ni mogli, naletjeti na njihov nož. Naravno, ni to ne želite.“

Bosz je primijetio i tremu kod pojedinih igrača.

„Mislio sam da su neki momci bili nervozni. To sam zaista vidio“, rekao je Bosz, kasnije se osvrnuvši na Kodai Sanoa. „Za nekoliko igrača ovo je ujedno bio i debi.“

Igrači prvog tima, među kojima je i reprezentativac Bosne i Hercegovine Ivan Bašić, odbijaju nastupati u preostalim utakmicama kazahstanskog prvenstva dok klub ne podmiri višemjesečna dugovanja prema njima.

Dokument je datiran 7. septembra, a u javnost je dospio dan kasnije. Potpisao ga je 21 nogometaš Astane, koji su od uprave i osnivača kluba zatražili da im bude isplaćen najmanje iznos u visini tri mjesečne plaće za svakog igrača.

Do ispunjenja tog zahtjeva fudbaleri su najavili bojkot svih preostalih prvenstvenih utakmica ove sezone. Imena potpisnika zasad nisu objavljena.

Nakon što je dokument dospio u javnost, oglasio se i klub. Astana je potvrdila da postoje dugovanja prema nekolicini fudbalera prvog tima po osnovu pojedinačnih ugovornih obaveza, kao i da je klubu stigao kolektivni zahtjev igrača.

Iz Astane navode da razumiju zahtjeve fudbalera, ali ističu da, uprkos finansijskim poteškoćama, igrači i stručni štab već duže vrijeme uredno izvršavaju svoje profesionalne obaveze, treniraju i nastupaju na zvaničnim utakmicama.

Klub je posebno naglasio da cijeni strpljenje, odgovornost i profesionalizam fudbalera te poručio da trenutna situacija ne dovodi u pitanje njihovu lojalnost Astani, navijačima i sportskim ciljevima kluba.

Ipak, ostaje otvoreno pitanje kako će se situacija riješiti i hoće li Bašić i saigrači zaista stupiti u najavljeni bojkot ukoliko dugovanja ne budu izmirena.

Poznati su i sastavi za večerašnji okršaj, a bh. reprezentativac Esmir Bajraktarević priliku za igru čekat će sa klupe za rezervne igrače.

Trener nizozemskog velikana odlučio se za sljedećih 11 igrača koji će istrčati na teren od prve minute:

Na golu je Kovář, dok odbrambenu liniju čine Geertruida, Obispo, Dest i iskusni Ivan Perišić koji večeras nosi i kapitensku traku. Sredinu terena i napad predvodit će Van Bommel, Pepi, Wanner, Kostić, Til te mladi Sand.

Uz Bajraktarevića, priliku sa klupe čekat će golmani Olij i Smolenaars, te igrači Yarek, Flamingo, Mijnans, Man, Fernandez, Santos, Bouhamdi i Merién.

Ostaje da vidimo hoće li mladi bh. fudbaler dobiti minutažu u nastavku ovog izuzetno važnog evropskog duela.

Burnić je tokom ljeta napustio Karlsruhe nakon niza godina provedenih u klubu. Iako se govorilo o transferu u Bundesligu, to se u konačnici nije dogodilo.

Burnić svoju karijeru nastavlja u Grčkoj, u ekipi Volosa, sa kojom je već potpisao ugovor.

Za A reprezentaciju BiH upisao je 22 nastupa. Bio je član reprezentacije na minulom Sjetskom prvenstvu.

Budući da nije imao angažman, Burnić je ostoa bez poziva za predstojeće utakmice u Ligi nacija.