data-nosnippet>
Tri proljetna poraza ogolila su sve slabosti Željezničara. Nisu to bili obični neuspjesi, već bolni udarci, bez postignutog gola, bez prave šanse, bez energije koja bi makar nagovijestila izlazak iz krize. Ono što najviše brine nije samo rezultat, nego dojam. Željo trenutno nema ni igru ni identitet.
Očekivalo se da će proljeće na Grbavicu donijeti tračak optimizma. Promjena trenera trebala je biti impuls, ulazak investitora signal stabilnosti i nove ambicije. Međutim, umjesto buđenja nastavila se letargija. Ekipa djeluje bez samopouzdanja, bez jasnoće u fazi napada, bez agresije koja je godinama bila zaštitni znak Plavih.
Problem je višeslojan. Odbrana griješi pod pritiskom, vezni red ne uspijeva uspostaviti kontrolu, a napad je potpuno odsječen. Alarm ipak je podatak da Željezničar u tri utakmice nije stvorio ozbiljnu priliku, a još veće zvono za uzbunu da klub 11 kola zaredom ne zna za pobjedu. Bez kreacije i bez konkretnosti teško je govoriti o bodovima, a kamoli o rezultatskom iskoraku.
Ni raspored ne ide na ruku timu s Grbavice. Slijedi utakmica Kupa protiv Sloge, koja može biti slamka spasa ili dodatni teret, a potom duel protiv Zrinjskog, rivala koji ne prašta slabosti. Takav niz zahtijeva karakter, disciplinu i jasnu ideju, a upravo toga trenutno nedostaje.
Navijači se nadaju da će nova pojačanja ubrzo donijeti energiju i kvalitet više. Fudbal jeste proces i za svaku promjenu potrebno je vrijeme. Ali u bh. realnosti vremena je malo, a strpljenje još kraće. Pitanje koje visi u zraku glasi: koliko Željezničar zaista ima vremena da se pronađe prije nego sezona izmakne kontroli?
Na Grbavici je trenutno više pitanja nego odgovora. A proljeće je tek počelo.
