data-nosnippet>
FK Sloboda Tuzla oglasio se povodom slučaja Aleksandra Jovića, ali i odluke kojom je pet osoba, među kojima su bivši članovi uprave i funkcioneri kluba, ostalo bez mogućnosti prisustvovanja događajima koje organizuje Sloboda.
Iz kluba navode da Aleksandar Jović nema pravo na posjedovanje sezonske ulaznice na osnovu odluke Upravnog odbora, ali ističu da se ta odluka ne odnosi na njegovu djecu.
Sloboda podsjeća da djeca do 14 godina na domaće utakmice ulaze besplatno, bez pojedinačne ulaznice ili sezonske karte.
Posebno su iz kluba reagovali na navode da su Jovićeva djeca na bilo koji način ostala bez mogućnosti dolaska na utakmice.
“Njegova djeca su, kao i sva druga djeca do 14 godina, uvijek bila i bit će dobrodošla na utakmice FK Sloboda”, naveli su iz kluba, uz poruku da djeca ne smiju biti dio sukoba odraslih.
Međutim, mnogo zanimljiviji pravni i sportski aspekt saopćenja odnosi se na odluku o zabrani prisustva određenim osobama.
Sloboda je saopćila da Aleksandar Jović, Elmir Šečerbegović, Mario Lovrić, Eldar Jusufović i Saša Arnautović, počevši od naredne domaće utakmice, neće moći prisustvovati događajima koje organizuje klub.
Iz Slobode tvrde da odluka nije proizvoljna te da se odnosi isključivo na navedene osobe, a kao razlog navode njihove postupke i okolnosti za koje klub smatra da su mu nanijele “ogromnu materijalnu štetu”.
Klub se pritom pozvao i na činjenicu da je protiv navedenih osoba u toku krivični postupak te pozvao nadležno Tužilaštvo da predmetu pristupi s dužnom pažnjom.
I upravo ovdje otvara se pitanje: može li Upravni odbor kluba sam donijeti odluku kojom se pojedincima zabranjuje prisustvo domaćim utakmicama?
Nije sporno da klub, kao organizator događaja, ima pravo i obavezu brinuti o sigurnosti na stadionu i može postaviti određena pravila za ulazak. Međutim, druga je stvar kada se donese odluka kojom se konkretno imenovanim osobama unaprijed zabranjuje prisustvo događajima koje organizuje klub.
Posebno je važno pitanje odnosi li se ova odluka samo na posjedovanje sezonske ulaznice, ili predstavlja širu zabranu ulaska na stadion i prisustvovanja utakmicama.
Također, samo postojanje krivičnog postupka protiv neke osobe ne znači automatski da je ta osoba pravosnažno proglašena krivom. Upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje može li klub, bez odluke nadležnog državnog organa, na osnovu vlastite odluke ograničiti pristup određenoj osobi sportskim događajima.
Drugim riječima, Sloboda može imati svoje razloge zbog kojih smatra da je potrebno zaštititi klub, njegovu imovinu i interese. Ali pitanje je gdje prestaje pravo kluba da uređuje ulazak na stadion, a gdje počinje zadiranje u prava pojedinca.
Dodatno, iz saopćenja nije jasno navedeno na koji se konkretan propis, statut ili pravilnik klub pozvao prilikom donošenja odluke, koliko zabrana traje, postoji li mogućnost žalbe…
To su pitanja na koja bi javnost, posebno imajući u vidu da je riječ o javnom sportskom događaju i klubu od posebnog značaja za Tuzlu, mogla očekivati precizan odgovor.
Sloboda poručuje da će nastaviti štititi interese kluba, njegovu imovinu, ugled i budućnost.
To pravo klubu niko ne osporava.
Ali ostaje pitanje – može li Upravni odbor, vlastitom odlukom, nekome jednostavno zabraniti ulazak na stadion i prisustvo utakmici, bez odluke nadležnog organa?
Upravo bi pravni osnov takve odluke mogao biti najvažniji dio cijele priče.
