Svaki put kada se u javnosti postavi pitanje: “Hoće li Milorad podržati repku?” ili “Šta je Vukanović rekao o pobjedi Bosne?”, mi zapravo hranimo njihov ego i dajemo im prostor koji ničim nisu zaslužili.

Navijači se ne kupuju, oni se rađaju

Reprezentacija Bosne i Hercegovine nije politička partija pa da joj treba koalicioni partner iz Laktaša ili Trebinja. Zmajevi su emocija, a emocija se ne može dekretom narediti niti uskratiti.

Dok mi čekamo njihovu potvrdu, tribine u Zenici, Sarajevu, ali i u Beču, Berlinu i Zenici gore. Plavo-žuta armija je tu, postojana i glasna, i njoj ne treba pečat nikakvog kabineta da bi znala koga voli.

Parazitiranje na sportu

Političari poput Dodika ili Vukanovića koriste reprezentaciju isključivo kao alat za polarizaciju.

Jedni ignorišu jer im to učvršćuje bazu “patriota” s druge strane granice.

Drugi kalkulišu kako bi ispali “umjereni” ili “narodni”.
U oba slučaja, sport im je zadnja rupa na svirali. Zašto bismo trošili i sekundu vremena na ljude kojima je gol Edina Džeke samo još jedna stavka u dnevniku za prepucavanje?

Mi smo svijet, oni su lokalna buka

Pogledajte tribine bilo gdje u Evropi. Od Skandinavije do Turske, naši ljudi dolaze, troše zadnju marku, putuju hiljade kilometara i plaču uz himnu. To je legitimitet. To je snaga. Ta masa ljudi je toliko velika i moćna da je mišljenje nekog političara koji dalje od svog atara vidi samo problem — apsolutno irelevantno.

Suština je jednostavna: Reprezentacija pripada onima koji je osjećaju, a ne onima koji je koriste za TV duele.

Ignorišite nebitne

Pustite ih neka navijaju za koga hoće, neka ignorišu koga moraju. Naše je da punimo stadione, grlimo se kad pobijedimo i tugujemo kad izgubimo. Onog trenutka kad prestanemo pitati “šta oni kažu”, postat ćemo slobodni da istinski uživamo u onome što volimo.

Dok je plasman reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo i dalje centralna tema u državi, razgovor kod voditelja Zvonke Komšića ogolio je duboke društvene i političke podjele.

Vukanović je na početku razgovora pohvalio borbenost reprezentativaca i rad stručnog štaba, ističući da uspjeh nije slučajan kada se posao povjeri stručnjacima.

“Pa, neću se neradovati uspjesima BiH, ako me to pitate. Drago mi je što su igrali srcem, to me je posebno oduševilo. Kad postavite pravog čovjeka, pravog trenera, na svako mjesto, onda sve funkcioniše”, kazao je Vukanović.

Međutim, situacija se zaoštrila kada je Komšić insistirao na konkretnijem odgovoru o navijačkim emocijama prema državnom timu. Vukanović je tada uporedio sportsku odanost s emotivnim odnosima, naglasivši da je njegova primarna pripadnost vezana za Srbiju.

“Ne možete očekivati da srcem navijam za BiH, kao što navijam za Srbiju. Uvijek sam govorio da navijam za Srbiju i Zvezdu, ne možete istovremeno voljeti dvije žene”, pojasnio je svoj stav lider Liste za pravdu i red.

Na ovu konstataciju uslijedila je oštra replika voditelja koja je u potpunosti promijenila tok emisije. Pa što ne idete u Srbiju i tamo se kandidujete za Predsjedništvo, upitao je Komšić, što je izazvalo burnu reakciju gosta. Vidno uznemiren, Vukanović je uz povišen ton i gestikulaciju odgovorio na opasku.

“To je vrlo bezobrazno, ja ovdje živim 300 godina, moja porodica”…, vikao je Vukanović dok je upirao prstom prema voditelju.

S obzirom na to da se situacija otela kontroli, Komšić je odlučio prekinuti galamu, ljubazno pozdravio gledaoce i sagovornika, te isključio Vukanovića iz programa nastavivši s planiranim sadržajem emisije. Ovaj incident još jednom je potvrdio koliko su sportska postignuća u BiH neraskidivo povezana s kompleksnim političkim narativima.