data-nosnippet>
Već godinu dana Miron Muslić (43) je trener Schalkea! Trener iz Bosne i Hercegovine očarao je cijeli Gelsenkirchen, navijači ga obožavaju. U intervjuu za BILD, uspješni trener se predstavlja privatnije nego ikada, govori o svojoj porodici i prisjeća se tužnih suza.
BILD: Gospodine Musliću, kako ste proveli godišnji odmor?
MIRON MUSLIĆ: Od šest sedmica, četiri sam proveo na gradilištu jer se kao porodica selimo u Gornju Austriju. Vratio sam se s žuljevima na rukama od nošenja kutija i namještaja.
Na Instagramu ste podijelili fotografiju rada u bašti. Vaš sin je komentarisao da ste motornu pilu uzeli u ruke samo zbog slikanja.
Tada me porodica žestoko napala (smijeh). Nisam im mogao uzvratiti jer su, naravno, bili u pravu. Ali zaista jako volim raditi u bašti. Smiruje me kada sam ujutro u 6:15 napolju, zalijevam cvijeće ili uveče završavam dan u prirodi. I ove sedmice sam uveče šetao uz Rajnu više od dva sata. Svaki dan pređem preko 20.000 koraka. Tokom šetnji dolazim na nove ideje. Telefon pritom mora ostati uključen – taj luksuz da ga isključim ne mogu sebi priuštiti.
Muslić rano ustaje
Ostaje li nakon 20.000 koraka želja za sportom?
Rano ujutro, uglavnom prije 7 sati, stižem u Schalke i idem u teretanu. U Austriji se to zove „Coach Hygiene“ (higijena trenera). Nastojim voditi zdrav način života. Veoma sam disciplinovan.
Da li su Vam baterije sada ponovo pune?
Da! Energetski sam na vrhunskom nivou zahvaljujući odmoru sa svojom porodicom.
Putujete li zbog toga i tokom sezone u Austriju čim Vam se ukaže prilika?
Ne, to je zato što mi jednostavno nedostaju. Kao otac troje djece koji je u braku sa svojom suprugom već više od 20 godina, svakog dana dolazim u prazan stan. Naravno da mi tada nedostaje porodica.
Vaš najmlađi sin, Hamza, ima devet godina. Da li je posebno ponosan na tatu?
Hamza je drugačiji. Benjamin i Lejla mogu jasno razdvojiti posao i privatni život. Hamza ima osjećaj da posjeduje svaki dres Schalkea u svakoj boji, veličini i s svakim brojem. On svaki dan u školu nosi odjeću Schalkea.
Ostane li u budžetu išta novca za hranu?
(smijeh) Pomažem Schalkeu koliko god mogu. Osim toga, imam i radnički popust.
Trener Schalkea posustaje pred čokoladom
Kada već spominjemo hranu, kuhate li sami?
Znam jako dobro kuhati, ali jednostavno ne volim kuhati samo za sebe. Međutim, uvijek imam mogućnost ponijeti nešto od naše izvanredne hrane iz centra za vrhunski sport. Naš kuhinjski tim zaista kuha izvrsno.
Šta nikada ne smije nedostajati u Vašem frižideru?
Čokolada! Najbolje Lindor kuglice ili tamna čokolada. Jedan komadić moram sebi priuštiti dnevno. I mineralna voda.
Razmišljate li o tome da preselite porodicu u Njemačku?
Otom pitanju smo rekli jasno „ne“. Ja sam kao dijete promijenio 14 ili 15 adresa samo u Tirolu i išao u skoro deset različitih škola. Moji roditelji su iz potrebe živjeli nomadskim životom jer su radili kao osoblje u hotelima. Čvrsto sam sebi obećao da to ne želim priuštiti svojoj porodici.
Postoje li ustaljeni rituali za održavanje kontakta?
Svaki dan započinjemo WhatsApp video pozivom. Hamza i moja supruga Ensada također rano ustaju. Ti razgovori mi daju osjećaj da mogu proći kroz zid – nakon njih me ništa ne može zaustaviti.
Da li bi Hamza, kao navijač Schalkea, podnio ako jednog dana više ne biste bili trener ovdje?
To je za njega nezamislivo. Zna sve pjesme Schalkea, pjeva ih i živi za klub. Sretan sam što tako uživa u tome i to mu ni u kom slučaju ne želim oduzeti.
Suze jer je Muslić morao napustiti sina
Šta Vam najviše nedostaje u svakodnevnom životu s Hamzom?
Sitnice: pregledanje domaće zadaće, zagrljaj, naravno i zajedničko igranje fudbala. Stvari koje ne možeš nadoknaditi ni sa najljepšom arenom. Tu sam neispunjen, to me nevjerovatno boli. Napustio sam Hamzu kada je imao četiri godine, sada ima devet – i viđamo se 45 dana u godini. To nije ništa. Ali bez žrtvovanja nema uspjeha, a time ni osigurane budućnosti.
Jeste li se pomirili s tom odlukom?
Postoji jedan trenutak koji nikada neću zaboraviti. Šetao sam s Hamzom u šumi kada sam dobio potvrdu za trenerski posao u Cercle Bruggeu. Uzeo sam Hamzu kao malog plišanog medvjedića, podigao ga na ramena i plakao 20 minuta cijelim putem do kuće.
Da li je Miron kod kuće drugačiji nego na trenerskom terenu?
Da, tamo nema potrebe za treniranjem. A kod kuće moja supruga ima glavnu riječ.
Koje su Vaše najveće trenerske snage?
Jasan sam, komunikativan i dosljedan. Želim jačati vrline, a ne se mučiti s manama. Kenan Karaman je savršen primjer: s trenerskim timom sam ga 11 mjeseci pripremao za gol za ulazak u ligu protiv Fortuna Düsseldorfa, toliko sam mu podizao samopouzdanje dok nije povjerovao u sebe. Prije odlučujuće utakmice bio sam potpuno opušten i rekao sam kolegama u trenerskom štabu da će Kenan danas to riješiti. I onda daje gol – to je do sada najljepši pogodak u mojoj trenerskoj karijeri.
Funkcionira li to pozitivno „ispiranje mozga“ samo kada ide dobro?
Došao sam nakon najgore sezone u historiji Schalkea. Bilo je nestabilno. Uprkos tome, od prvog dana je bilo jasno da imamo hrabrosti sve preokrenuti naglavačke. To će tako ostati i ubuduće, bez obzira na krize.
Schalke kao iznenađenje sezone – zašto da ne?
Posljednji trener koji je tako povukao jedan klub iz Ruhra bio je vjerovatno Jürgen Klopp u BVB-u. Jeste li i Vi sličan magnet za ljude?
To da je Jürgen Klopp neko ko može obilježiti klub ili grad uopšte nije upitno. To je više puta impresivno dokazao. Veoma sam sretan što sam ovdje i što imam pozitivan utjecaj na klub, a možda i na mnoge ljude oko njega.
Šta je cilj za sezonu?
Želimo se stabilizovati u Bundesligi. Za to smo dobili pojačanja u vidu iskusnih momaka koji se priključuju zdravoj ekipi. Dobro smo postavljeni i pripremljeni.
Bi li bilo previše govoriti o Schalkeu kao mogućem iznenađenju sezone?
Ne, uopšte. Prizemljeni smo, ali ambiciozni. Ali ne želimo davati prazna obećanja, nego pokazati rezultate.
Koje probleme očekujete?
Moraćemo ubaciti u dvije brzine više. Prošle sezone bili smo jedna od najintenzivnijih ekipa u Njemačkoj. Za to je i sada postavljen kostur. Za agresivne ekipe koje igraju presing ne radi se o kilometraži, nego o aktivnošću.
Radije bez brade nego ispadanje iz lige
Jeste li tokom ljeta razmišljali o odlasku?
Ne, ni jedne sekunde. Od prvog dnia sam se poistovijetio s ovim divnim klubom. Tu povezanost i bliskost osjećam i dalje.
Brinete li se da bi Muslićev status „sveca“ mogao u nekom trenutku prestati sijati?
Znam kakav je bio odjek kada sam došao – veoma negativan. Da sam otvorio telefon i pročitao nekoliko poruka, otišao bih kući. Godinu dana kasnije, mnogi navijači Schalkea kažu: „Miron je najbolji i treba ostati doživotno!“ Istina je negdje u sredini. Na sve ostalo nemam uticaja.
Najsvetija tema za kraj. Morate izabrati: ispadanje iz lige ili brijanje brade?
Brijanje brade!
